|
|
|
|
|
| |
|
|
|
Zbirka |
|
Arboretum
|
Staklenici
|
Kamenjare
|
Trajnice |
Jednoljetnice |
Močvarne
|
Životinje |
|
 |
| |
Botanički vrt PMF-a poznat je po vrijednoj zbirci biljaka
hrvatske flore. U Vrtu ih uzgajamo na tri kamenjare
(biljno-geografske skupine): krškoj (K),
mediteranskoj (M) i submediteranskoj skupini
(SBM), zajedno s nekim biljkama iz susjednih zemalja
(pogledajte
plan Vrta).
Kako bismo
znali očuvati naše biljno blago, moramo ga i poznavati.
Upravo u tome i jest možda najvažnija uloga našega
Botaničkog vrta. On treba informirati i poučiti građane te
ih poticati da u prirodi čuvaju i ne oštećuju samoniklo
bilje, što znači, u prvom redu, da ga ne beru. U svako
doba godine u Vrtu možete naći niz privlačnih i
zanimljivih samoniklih biljaka: neke ćete prepoznati, jer
ste ih često viđali u prirodi i poznajete ih od
djetinjstva, a neke će vam biti nove i nepoznate.
Na velikoj kamenjari blizu glavnog ulaza uzgajamo
različite uresne biljke. Nekoliko zanimljivih biljaka
možete pogledati na omanjoj zapadnoeuropskoj kamenjari
(ZEU), a alpske vrste na alpskoj kamenjari (A). |
|
|
|
|
|
Hrvatska flora |
|
|
U našoj
maloj zemlji raste velik broj različitih biljnih vrsta
koje sve zajedno čine floru Hrvatske. Prema najnovijim
spoznajama, u Hrvatskoj raste oko 5500 svojti viših
biljaka, što je s obzirom na površinu naše zemlje uistinu
mnogo. Flore mnogo većih zemalja oskudnije su od hrvatske
flore; tako npr. u Španjolskoj raste 5048 svojti, u
Francuskoj 4630, a u Njemačkoj 3203. Odakle toliko
bogatstvo naše flore? Hrvatska je kao izrazito
južnoeuropska zemlja smještena upravo na razmeđi
kontinentalne i sredozemne klime te istočnomediteranske i
zapadnomediteranske flore. Uz to, naše je područje u
razdobljima najvećih oledbi bilo većinom pošteđeno , te
se tako održao i dio prastare flore (tzv. relikti). I
kombinacija vrlo raznolikog reljefa – visoki planinski
masivi, krška polja, doline rijeka i vrlo razvedena obala
s brojnim otocima - utjecala je na nastajanje velikog
broja svojti, među kojima je gotovo 10 posto endemičnih.
Hrvatska je zbog toga jedna od najbogatijih europskih
zemalja!
|
|
Krška kamenjara |
|
|
|
Na
krškoj kamenjari, osnovanoj 1927. godine, uzgajamo brojne
zanimljive zeljaste i drvenaste biljke iz nizinskih i
planinskih područja središnje i sjeverozapadne Hrvatske.
Dva
najpoznatija hrvatska endema (strogo zaštićena zakonom) su
velebitska degenija (Degenia velebitica) i hrvatska
sibireja (Sibiraea altaiensis subsp. croatica)
koje možete vidjeti na krškoj kamenjari kraj cvjetnog
partera. Velebitska degenija je ugrožena i rijetka
pripadnica velebitske flore (prema najnovijim
istraživanjima, rasprostranjena je i izvan područja
Velebita!). To je nježna i skromna biljka iz porodice
krstašica, lijepih žutih cvjetova i sivkastih plodova i
listova. Uzgajana u kulturi, na krškoj kamenjari, nije
dugoživuća i stalno se mora obnavljati. |
 |
|
Velebitska degenija |
|
| |
|
 |
Na
krškoj skupini kraj bukve uzgajamo velecvjetni
kukurijek ili kukurijek božićnjak (Helleborus
niger subsp. macranthus) koji svojim
bijelim cvjetovima ponekad već u vrijeme Božića
ukrašava rubove šuma Gorskoga kotara i Samoborskoga
gorja. Zbog velikih cvjetova i cvatnje u vrijeme
kad u šumi još nema drugog cvijeća, božićni
kukurijek na meti je neodgovornih ljudi koji ga
beru, pa čak i prodaju na tržnicama. Tako ovaj
lijepi kukurijek polako nestaje s prirodnih
staništa. |
|
Kukurijek božićnjak |
|
| |
|
Ovčje runo ili velika šumarica (Anemone
sylvestris) šumska je trajnica koja svojim
krupnim, mirisavim, bijelim cvjetovima uljepšava
sjeveroistočni dio krške skupine u kasno proljeće i
početkom ljeta (ponekad ponovno procvjeta i u
jesen). Raste u šumama sjeverozapadne Hrvatske i
voli toplija (termofilna) staništa.
U ožujku ćete zapaziti i atraktivnu jetrenku (Hepatica
nobilis), proljetni ukras listopadnih šuma, koja
se lako uzgaja na kamenjarama i mogla bi biti
vrijedna uresna vrtna biljka. Cvjetovi joj mogu biti
plavi, plavoljubičasti, bijeli ili ružičasti.
Jetrenka je jedna od biljnih vrsta koja je čovjeku
poznata tisućama godina.
Ispod
bukve ljeti potražite žuti
kolotoč
(Telekia
speciosa),
uočljivu
glavočiku
velikih cvatova
žute
boje.
U prirodi kolotoč
raste u pojasu
šuma
bukve i jele,
najčešće
na mjestima gdje se snijeg dugo zadržava,
kao
što
su zapuštene
sječine,
vrtače
te obale planinskih potoka i izvora. |
 |
|
Ovčje
runo |
|
|
|
|
Suručka
(Aruncus dioicus), biljka je iz porodice ruža,
osobito lijepa ljeti kada cvjeta metličastim bijelim
cvatovima. U prirodi je nalazimo pojedinačno ili u manjim
skupinama u šumama i na njihovim rubovima te uz planinske
potoke. Suručka je cijenjena i u hortikulturi, a uzgaja se
u vlažnom tlu u sjeni. |
| |
|
 |
 |
 |
|
Jetrenka |
Žuti
kolotoč |
Suručka |
|
|
|
Svakako pogledajte širokolisnu ili jezičastu veprinu
(Ruscus hypoglossum) koja se nalazi na krškoj
kamenjari. To je polegli vazdazeleni polugrm
neuglednih cvjetova, koji cvjeta u proljeće.
Naročito su zanimljivi njegovi plodovi –
žarkocrvene bobe koje se nalaze na sredini
listova (filokladija) nastalih zapravo
preobrazbom stabljike.
Zbog tih lijepih crvenih plodova i vazdazelenih
listova mekolisnu veprinu na prirodnim
staništima ljudi nemilice beru, najviše u kasnu
jesen i zimi. Zbog toga ona polako nestaje iz naših
šuma, iako je strogo zakonom zaštićena. |
|
 |
Jezičasta veprina
|
|
|
Sredozemna
(mediteranska) kamenjara |
| |
|
Sredozemna kamenjara
(M)
u Vrtu je osnovana
1954.
godine i na njoj se uzgajaju biljne vrste
tipične
za naše
priobalje.
One pripadaju sljedećim
biljnim zajednicama:
gustoj,
vazdazelenoj
šikari
(makiji),
niskim bušicima
(garizima),
primorskim travnjacima,
kamenjarskim pašnjacima
i morskoj obali.
Najveći dio endema bogate hrvatske flore
nastanjen je upravo u priobalnom, sredozemnom području –
tako velikoj biološkoj raznolikosti pridonosi Velebit,
geografska barijera između kontinentalne klime
unutrašnjosti i sredozemne klime jadranske obale. Kako
oštre zagrebačke zime i suha, vruća ljeta ne pogoduju
mnogim vrstama sredozemnog područja, dio zbirke smješten
je i u staklenicima. |
| |
|
 |
Sjeverna hemisfera Zemlje dom je
tristotinjak vrsta zvončića (Campanula), među
kojima su mnogi rijetki i endemični, jer pripadaju
relativno mladoj porodici, koja se još razvija.
Hrvatska flora broji pedesetak vrsta zvončića, među
kojima je mnogo endema.
Među najpoznatijima su Poscharskyjev
zvončić (C. poscharskyana), rijetka vrsta
koja raste samo na području Konavala, a u našem
Botaničkom vrtu veća je skupina tih biljaka nego na
prirodnom staništu, te Portenschlagov zvončić (C.
portenschlagiana) s Biokova. |
|
Poscharskyjev zvončić |
|
| |
|
Osim svima poznatih hrastova kitnjaka i
lužnjaka, Hrvatska je dom i vazdazelenim hrastovima
sredozemnog područja: crniki (Quercus ilex) i
oštriki (Q. coccifera).
Pogledajte ih na sredozemnoj kamenjari.
Crnika je, zajedno s crnim jasenom, indikator vazdazelene
vegetacije koja je nekad prevladavala primorjem, a danas
je najvećim dijelom zamijenjena različitim degradacijskim
stadijima makije i bušika. |
|
|
|
 |
 |
|
Quercus ilex |
Quercus coccifera |
|
|
|
Stanovnici svijetlih šuma i šikara
našeg mediteranskog i submediteranskog područja jesu
i svima dobro poznate ciklame, ružičastih cvjetova.
Mali klobučac ili primorska ciklama (Cyclamen
repandum) cvjeta u proljeće, a miholjica ili
napuljska ciklama (C. hederifolium) krajem
ljeta i u jesen na istim staništima.
Ciklame pripadaju osjetljivim vrstama, prvenstveno
zbog nesmotrenog branja tijekom cvatnje.Primorska
oslad (Polypodium cambricum) najuže je
rasprostranjenosti od svih vrsta svoga roda, ali
ipak najčešća primorska papratnjača naših krajeva.
Iako najviše voli sjenovita i vlažna mjesta, odlično
se prilagođava i suhoj klimi. |
|
 |
|
Primorska ciklama |
|
|
|
|
 |
Kako je čitava
sredozemna kamenjara (izuzev malog dijela na
sjevernoj strani) posljednjih desetljeća sasvim
zasjenjena krošnjama velikih bukava, sredozemne
biljke sve slabije i u sve manjem broju rastu na tom
prostoru. Stoga smo 2007. godine (u sklopu uređenja
prostora kod izložbenog paviljona) započeli radove
na podizanju nove, velike sredozemne kamenjare.
Radovi izgradnje potrajat će nekoliko godina, a još
toliko će nam trebati za sakupljanje, uzgoj i sadnju
biljaka. |
|
Primorska oslad |
|
|
|
|
Submediteranska
kamenjara |
|
|
Na
submediteranskoj kamenjari, osnovanoj 1965., rastu
biljke iz krajeva s blagim utjecajem sredozemne
klime (npr. biljke s planina Mosora i Biokova).
Nekoliko rijetkih
vrsta jaglaca (Primula) u Vrtu raste na
kamenjarama. Jaglaci su cijenjene biljke za uzgoj u
sjenovitom vrtu. Neke svojte jaglaca teško se
prilagođavaju i uzgajane u Vrtu žive kratko, pa ih
zbog toga imamo tek povremeno.
Takav je npr. alpski jaglac (Primula auricula),
lijepih žutih cvjetova i mesnatih listova, ukras
stjenovitih područja planina u unutrašnjosti
Hrvatske. Strogo je zaštićen na svim prirodnim
staništima. Na submediteranskoj kamenjari vidjet
ćete i jagliku (Primula veris subsp.
columnae), vrstu gorskih i brdskih pašnjaka i
livada Hrvatskog primorja.
|
|
 |
|
Alpski
jaglac |
|
|
 |
 |
 |
|
Adonis vernalis |
Helleborus atrorubens |
Acanthus valcanicus |
|
|
|
|
|
Već u rano
proljeće, krajem ožujka, proljetni gorocvijet (Adonis
vernalis) krupnim žutim cvjetovima sigurno će privući
vašu pozornost na istočnoj strani submediteranske
kamenjare, iako tamo raste samo nekoliko biljaka.
Gorocvijet živi samo na pokretljivim pijescima i u
Hrvatskoj je vjerojatno izumro na prirodnim staništima.
Endemični tamnocrveni kukurijek (Helleborus atrorubens)
lijepih, tamnocrvenih cvjetova cvate u rano proljeće.
Svojim velikim listovima i cvatovima dugolisni primog (Acanthus
balcanicus) privući će vaš pogled naročito ljeti, kad
cvjeta na submediteranskoj kamenjari, na sistematskom
polju i u perivoju (P46). Primog je krupna zeljasta biljka
koja raste u gušticima i na kamenitim obroncima. Zanimljiv
je zbog svojih bjelkasto-ljubičastih cvjetova i listova
koji su lijepi gotovo cijele vegetacijske sezone, pa je
stoga vrsta cijenjena u hortikulturi. Ljepotu primoga
opazili su još stari Grci: motivi njegovih listova
isklesani su na kapitelima kamenih stupova brojnih grčkih
hramova. |
| |
|
..početak.. |
| |
|
|
