fotogalerija u cvatu prodaja pitanja poveznice

 
     
Zbirka
Arboretum | Staklenici | Kamenjare | Trajnice | Jednoljetnice | Močvarne | Životinje

 
 
Botanički vrt PMF-a poznat je po vrijednoj zbirci biljaka hrvatske flore. U Vrtu ih uzgajamo na tri kamenjare (biljno-geografske skupine): krškoj (K), mediteranskoj (M) i submediteranskoj skupini (SBM), zajedno s nekim biljkama iz susjednih zemalja (pogledajte plan Vrta).
Kako bismo znali očuvati naše biljno blago, moramo ga i poznavati. Upravo u tome i jest možda najvažnija uloga našega Botaničkog vrta. On treba informirati i poučiti građane te ih poticati da u prirodi čuvaju i ne oštećuju samoniklo bilje, što znači, u prvom redu, da ga ne beru. U svako doba godine u Vrtu možete naći niz privlačnih i zanimljivih samoniklih biljaka: neke ćete prepoznati, jer ste ih često viđali u prirodi i poznajete ih od djetinjstva, a neke će vam biti nove i nepoznate.
Na velikoj kamenjari blizu glavnog ulaza uzgajamo različite uresne biljke. Nekoliko zanimljivih biljaka možete pogledati na omanjoj zapadnoeuropskoj kamenjari (ZEU), a alpske vrste na alpskoj kamenjari (A).

 

 
Hrvatska flora
 
U našoj maloj zemlji raste velik broj različitih biljnih vrsta koje sve zajedno čine floru Hrvatske. Prema najnovijim spoznajama, u Hrvatskoj raste oko 5500 svojti viših biljaka, što je s obzirom na površinu naše zemlje uistinu mnogo. Flore mnogo većih zemalja oskudnije su od hrvatske flore; tako npr. u Španjolskoj raste 5048 svojti, u Francuskoj 4630, a u Njemačkoj 3203. Odakle toliko bogatstvo naše flore? Hrvatska je kao izrazito južnoeuropska zemlja smještena upravo na razmeđi kontinentalne i sredozemne klime te istočnomediteranske i zapadnomediteranske flore. Uz to, naše je područje u razdobljima najvećih oledbi bilo većinom pošteđeno  , te se tako održao i dio prastare flore (tzv. relikti). I kombinacija vrlo raznolikog reljefa – visoki planinski masivi, krška polja, doline rijeka i vrlo razvedena obala s brojnim otocima - utjecala je na nastajanje velikog broja svojti, među kojima je gotovo 10 posto endemičnih. Hrvatska je zbog toga jedna od najbogatijih europskih zemalja!
 
Krška kamenjara
 
Na krškoj kamenjari, osnovanoj 1927. godine, uzgajamo brojne zanimljive zeljaste i drvenaste biljke iz nizinskih i planinskih područja središnje i sjeverozapadne Hrvatske.

Dva najpoznatija hrvatska endema (strogo zaštićena zakonom) su velebitska degenija (Degenia velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis subsp. croatica) koje možete vidjeti na krškoj kamenjari kraj cvjetnog partera. Velebitska degenija je ugrožena i rijetka pripadnica velebitske flore (prema najnovijim istraživanjima, rasprostranjena je i izvan područja Velebita!). To je nježna i skromna biljka iz porodice krstašica, lijepih žutih cvjetova i sivkastih plodova i listova. Uzgajana u kulturi, na krškoj kamenjari, nije dugoživuća i stalno se mora obnavljati.

Velebitska degenija
 

Na krškoj skupini kraj bukve uzgajamo velecvjetni kukurijek ili kukurijek božićnjak (Helleborus niger subsp. macranthus) koji svojim bijelim cvjetovima ponekad već u vrijeme Božića ukrašava rubove šuma Gorskoga kotara i Samoborskoga gorja.  Zbog velikih cvjetova i cvatnje u vrijeme kad u šumi još nema drugog cvijeća, božićni kukurijek na meti je neodgovornih ljudi koji ga beru, pa čak i prodaju na tržnicama. Tako ovaj lijepi kukurijek polako nestaje s prirodnih staništa.
Kukurijek božićnjak
 

Ovčje runo ili velika šumarica (Anemone sylvestris) šumska je trajnica koja svojim krupnim, mirisavim, bijelim cvjetovima uljepšava sjeveroistočni dio krške skupine u kasno proljeće i početkom ljeta (ponekad ponovno procvjeta i u jesen). Raste u šumama sjeverozapadne Hrvatske i voli toplija (termofilna) staništa.
U ožujku ćete zapaziti i atraktivnu jetrenku (Hepatica nobilis), proljetni ukras listopadnih šuma, koja se lako uzgaja na kamenjarama i mogla bi biti vrijedna uresna vrtna biljka. Cvjetovi joj mogu biti plavi, plavoljubičasti, bijeli ili ružičasti. Jetrenka je jedna od biljnih vrsta koja je čovjeku poznata tisućama godina.
Ispod bukve ljeti potražite žuti kolotoč (Telekia speciosa), uočljivu glavočiku velikih cvatova žute boje. U prirodi kolotoč raste u pojasu šuma bukve i jele, najčešće na mjestima gdje se snijeg dugo zadržava, kao što su zapuštene sječine, vrtače te obale planinskih potoka i izvora.

Ovčje runo

Suručka (Aruncus dioicus), biljka je iz porodice ruža, osobito lijepa ljeti kada cvjeta metličastim bijelim cvatovima. U prirodi je nalazimo pojedinačno ili u manjim skupinama u šumama i na njihovim rubovima te uz planinske potoke. Suručka je cijenjena i u hortikulturi, a uzgaja se u vlažnom tlu u sjeni.
 

Jetrenka Žuti kolotoč Suručka
 
Svakako pogledajte širokolisnu ili jezičastu veprinu (Ruscus hypoglossum) koja se nalazi na krškoj kamenjari. To je polegli vazdazeleni polugrm neuglednih cvjetova, koji cvjeta u proljeće. Naročito su  zanimljivi njegovi plodovi – žarkocrvene bobe koje se nalaze na sredini listova (filokladija) nastalih zapravo preobrazbom stabljike.
Zbog tih lijepih crvenih plodova i vazdazelenih listova mekolisnu veprinu na prirodnim staništima ljudi nemilice beru, najviše u kasnu jesen i zimi. Zbog toga ona polako nestaje iz naših šuma, iako je strogo zakonom zaštićena.

Jezičasta veprina
 
Sredozemna (mediteranska) kamenjara
 

Sredozemna kamenjara (M) u Vrtu je osnovana 1954. godine i na njoj se uzgajaju biljne vrste tipične za naše priobalje. One pripadaju sljedećim biljnim zajednicama gustoj, vazdazelenoj šikari (makiji), niskim bušicima (garizima), primorskim travnjacima, kamenjarskim pašnjacima i morskoj obali. Najveći dio endema bogate hrvatske flore nastanjen je upravo u priobalnom, sredozemnom području – tako velikoj biološkoj raznolikosti pridonosi Velebit, geografska barijera između kontinentalne klime unutrašnjosti i sredozemne klime jadranske obale. Kako oštre zagrebačke zime i suha, vruća ljeta ne pogoduju mnogim vrstama sredozemnog područja, dio zbirke smješten je i u staklenicima.

 

Sjeverna hemisfera Zemlje dom je tristotinjak vrsta zvončića (Campanula), među kojima su mnogi rijetki i endemični, jer pripadaju relativno mladoj porodici, koja se još razvija. Hrvatska flora broji pedesetak vrsta zvončića, među kojima je mnogo endema. Među najpoznatijima su Poscharskyjev zvončić (C. poscharskyana), rijetka vrsta koja raste samo na području Konavala, a u našem Botaničkom vrtu veća je skupina tih biljaka nego na prirodnom staništu, te Portenschlagov zvončić (C. portenschlagiana) s Biokova.
Poscharskyjev zvončić
 
Osim svima poznatih hrastova kitnjaka i lužnjaka, Hrvatska je dom i vazdazelenim hrastovima sredozemnog područja: crniki (Quercus ilex) i oštriki (Q. coccifera). Pogledajte ih na sredozemnoj kamenjari. Crnika je, zajedno s crnim jasenom, indikator vazdazelene vegetacije koja je nekad prevladavala primorjem, a danas je najvećim dijelom zamijenjena različitim degradacijskim stadijima makije i bušika.

 

Quercus ilex Quercus coccifera

 

Stanovnici svijetlih šuma i šikara našeg mediteranskog i submediteranskog područja jesu i svima dobro poznate ciklame, ružičastih cvjetova. Mali klobučac ili primorska ciklama (Cyclamen repandum) cvjeta u proljeće, a miholjica ili napuljska ciklama (C. hederifolium) krajem ljeta i u jesen na istim staništima.
Ciklame pripadaju osjetljivim vrstama, prvenstveno zbog nesmotrenog branja tijekom cvatnje.
Primorska oslad (Polypodium cambricum) najuže je rasprostranjenosti od svih vrsta svoga roda, ali ipak najčešća primorska papratnjača naših krajeva. Iako najviše voli sjenovita i vlažna mjesta, odlično se prilagođava i suhoj klimi.

Primorska ciklama

 

Kako je čitava sredozemna kamenjara (izuzev malog dijela na sjevernoj strani) posljednjih desetljeća sasvim zasjenjena krošnjama velikih bukava, sredozemne biljke sve slabije i u sve manjem broju rastu na tom prostoru. Stoga smo 2007. godine (u sklopu uređenja prostora kod izložbenog paviljona) započeli radove na podizanju nove, velike sredozemne kamenjare. Radovi izgradnje potrajat će nekoliko godina, a još toliko će nam trebati za sakupljanje, uzgoj i sadnju biljaka.
Primorska oslad

 

Submediteranska kamenjara

 

Na submediteranskoj kamenjari, osnovanoj 1965., rastu biljke iz krajeva s blagim utjecajem sredozemne klime (npr. biljke s planina Mosora i Biokova).

Nekoliko rijetkih vrsta jaglaca (Primula) u Vrtu raste na kamenjarama. Jaglaci su cijenjene biljke za uzgoj u sjenovitom vrtu. Neke svojte jaglaca teško se prilagođavaju i uzgajane u Vrtu žive kratko, pa ih zbog toga imamo tek povremeno.

Takav je npr. alpski jaglac (Primula auricula), lijepih žutih cvjetova i mesnatih listova, ukras stjenovitih područja planina u unutrašnjosti Hrvatske. Strogo je zaštićen na svim prirodnim staništima. Na submediteranskoj kamenjari vidjet ćete i jagliku (Primula veris subsp. columnae), vrstu gorskih i brdskih pašnjaka i livada Hrvatskog primorja.
 

Alpski jaglac

Adonis vernalis Helleborus atrorubens Acanthus valcanicus
 

Već u rano proljeće, krajem ožujka, proljetni gorocvijet (Adonis vernalis) krupnim žutim cvjetovima sigurno će privući vašu pozornost na istočnoj strani submediteranske kamenjare, iako tamo raste samo nekoliko biljaka. Gorocvijet živi samo na pokretljivim pijescima i u Hrvatskoj je vjerojatno izumro na prirodnim staništima.
Endemični tamnocrveni kukurijek (Helleborus atrorubens) lijepih, tamnocrvenih cvjetova cvate u rano proljeće.
Svojim velikim listovima i cvatovima dugolisni primog (Acanthus balcanicus) privući će vaš pogled naročito ljeti, kad cvjeta na submediteranskoj kamenjari, na sistematskom polju i u perivoju (P46). Primog je krupna zeljasta biljka koja raste u gušticima i na kamenitim obroncima. Zanimljiv je zbog svojih bjelkasto-ljubičastih cvjetova i listova koji su lijepi gotovo cijele vegetacijske sezone, pa je stoga vrsta cijenjena u hortikulturi. Ljepotu primoga opazili su još stari Grci: motivi njegovih listova isklesani su na kapitelima kamenih stupova brojnih grčkih hramova.

 
..početak..
 


Copyright© 2007 Botanički vrt PMFa
PMF | BIOLOŠKI ODSJEK | UNI-ZG

webmaster: Vanja N. Stamenkovic