|
|
|
|
|
| |
|
|
|
Zbirka |
|
Arboretum |
Staklenici
| Kamenjare
| Trajnice
|
Jednoljetnice |
Močvarne | Životinje |
|
 |
| |
|
Samo dvije godine
nakon osnutka Vrta (1891.) počeli su se u njemu, radi
uzgoja raznog egzotičnog bilja, graditi prvi staklenici.
Danas postoje staklenici sljedeće namjene: topli
staklenici (zimska temperatura oko +20
°C)
za uzgoj tropskog i suptropskog bilja; temperirani
staklenici (oko +10
°C)
za uzgoj palma; hladni staklenici (oko +5
°C)
za sukulente i biljke osjetljive na mraz; karantenski
staklenik i množionica za sjetvu i vegetativno
razmnožavanje biljaka te dva staklenika za uzgoj pokusnog
bilja. |
|
|
|
|
|
Topli staklenici |
| |
|
U toplim staklenicima
uzgajamo tropske i suptropske vazdazelene trajnice koje
zahtijevaju stalnu temperaturu višu od +20 °C i visoku
zračnu vlagu (oko 90%). Osim mnoštva biljaka koje
poznajete iz cvjećarnica kao sobne lončanice
(sansevierije, begonije, peperomije, bromelije, krotoni,
difenbahije, filodendroni itd.), u staklenicima su
smještene i neke rijetko uzgajane, a ipak poznate biljke:
npr. vanilija, kava, papar, banana, đumbir, slatki krumpir
itd. |
| |
| |
 |
 |
Suptropske i
tropske vrste
U velikom toplom stakleniku
najbrojnije su zbirke roda begonija (Begonia,
25 svojti) i peperomija (Peperomia, 30
svojti). Među najljepšima su Peperomia argyrea
i Begonia rex.
|
|
Begonia rex |
Peperomia argyrea |
|
 |
|
U zbirci se također nalazi i veći broj rodova i
svojti iz porodice bromelija (Bromeliaceae),
poput Aechmea i Billbergia,
spektakularnih epifita s velikim cvatovima žarko
obojenih pricvjetnih listova (brakteje).
Epifitske bromelije su biljke koje nastanjuju
krošnje visokih stabala tropskih šuma. Na slici
dominira Billbergia 'Chlorosticta' crvenih
listova.
U manjim toplim staklenicima također su biljke iz
tropskih područja. Zid jednog staklenika obrasla je
monstera (Monstera deliciosa), vazdazelena
drvenasta penjačica robustna rasta, podrijetlom iz
Meksika. |
| |
zbirka
bromelija |
|
U
toplijem dijelu staklenika s visokom zračnom vlagom
(višom od 90%) rastu tropske orhideje (Laelia
crispa, Vanda tricolor). Među njima je i
vanilija (Vanilla planifolia), čiji se
plod upotrebljava kao poznati začin za kolače.
Vrlo zanimljiva biljka je Amorphophallus titanum
(pripada porodici kozlaca) s otoka Sumatre, poznata
po svom neobično velikom cvatu. To je gomoljasta
zeljasta trajnica s pjegavošarenom peteljkom
neobičnih listova koji u prirodi mogu narasti do 5
metara. Cvat ljubičasto-smeđe boje naraste obično
više od 2 m i ima vrlo neugodan vonj. Naše biljke
amorfofalusa uzgojene su iz sjemenki, stare su tek
nekoliko godina i još nisu cvjetale.
|
|
|
 |
 |
 |
 |
|
Monstera deliciosa |
Vanilla planifolia: list i cvijet |
Amorphophallus titanum |
|
|
Papratnjače |
|
|
|
U toplom
stakleniku prezimljuje i veća skupina papratnjača (oko 40
svojti), među kojima su pojedine starije od 50 godina. Ta
se primitivna skupina biljaka tijekom dugih milijuna
godina udomaćila na svim kontinentima, a najviše ih je
vezano upravo uz tropsko i suptropsko područje. Paprati se
ljeti mogu vidjeti na otvorenom: upravo se dovršava
prostor pri dnu partera (kraj krške kamenjare), na kojem
će ljeti biti izložene najzanimljivije vrste. |
|
|
|
Davalija (Davallia solida ‘Superba’)
prekrasna je papratnjača rijetka u uzgoju. U nekim
se jezicima vrste tog roda nazivaju zečjim,
kunićevim i vjeveričjim šapama, jer imaju puzeće
nadzemne podanke (rizomi) prekrivene mekanim, dugim
smeđim dlakama.
Svakako
treba istaknuti i jednu našu vrstu koja se udomaćila
u pukotinama zidova nekoliko staklenika: gospin
vlasak (Adiantum capillus-veneris) nježna je
i vrlo lijepa paprat. U prirodi raste na sjenovitim
i vlažnim mjestima Mediterana te uz topla vrela.
Danas je izuzetno rijetka vrsta. |
 |
|
Davallia solida ‘Superba’ |
|
|
|
|
Obzirom da su zidovi većine staklenika obrasli tom
rijetkom i vrlo lijepom paprati naše flore,
odnedavno smo prihvatili stilizirani isperak lista
kao novi logo Vrta. |
 |
 |
 |
|
gospin
vlasak: stilizirani isperak lista (iznad) i listovi
paprati u stakleniku (desno) |
|
|
|
|
Kukcojedne biljke |
|
|
|
Kukcojedne biljke (biljke mesožderke)
rastu na vrlo siromašnim tlima (najčešće na tresetištima
ili kao epifiti na drveću u tropskim područjima) i tijekom
evolucije preživjele su zahvaljujući neobičnoj
sposobnosti prilagodbe. Biljke su na prvi pogled obične,
imaju listove i cvjetove, zelene su (imaju klorofil), a
samo kao dodatni izvor prehrane služe im ulovljeni kukci.
Nedostatak hranjivih tvari u tlu, naročito dušika i
fosfora, nadoknađuju novim izvorom – bjelančevinama
životinjskog podrijetla. 'Mesožderke', naravno, nemaju
nikakve probavne organe, one samo izlučuju enzime koji,
jednostavno rečeno, otapaju bjelančevine koje biljka zatim
upije s površine lista.
Kukcojedne biljke rodova
Dionaea,
Nepenthes, Sarraceania
i
Drosera uzgajamo u malom toplom stakleniku.
|
|
 |
 |
 |
|
Dionaea muscipula |
Saracenia purpurea |
Drosera kuneifolia |
|
|
|
|
Temperirani i
hladni staklenici |
|
|
|
Temperirani
staklenik (najviši staklenik) služi prezimljavanju palmi i
fikusa. U ovom stakleniku temperatura zimi ne pada ispod
+10°C.
U hladnim
staklenicima (zimi je temperatura u njima oko +5°C)
prezimljavaju suptropske, tropske, mediteranske i ostale
osjetljive drvenaste vrste. O ovim staklenicima držimo
vrlo zanimljivu zbirku sukulenata (mesnatica) |
|
|
|
Palme |
|
|
|
Palme u Botaničkom vrtu
prezimljuju u staklenicima, a tijekom ljetnih mjeseci
možete ih vidjeti u perivoju pokraj cvjetnog partera
zajedno s fikusima i zmajevcima. U našoj zbirci uzgajamo
predstavnike desetak rodova (Caryota, Chamaerops,
Howea, Latania, Licuala, Livistona, Phoenix, Rhapis,
Sabal, Trachycarpus i Washingtonia).
|
|
 |
 |
 |
|
Sabal blackburniana |
Rhapis excelsa |
Caryota mitis |
|
|
|
|
Za većinu ljudi palme su simbol tropskih
krajeva; kad pomislimo na tropski ugođaj, obično pomislimo
na palme uz pješčanu obalu toplog mora. To nije čudno jer
su palme lako prepoznatljive po visokom, nerazgranjenom,
uspravnom stablu i velikim dlanastim ili perastim
listovima na vrhu, pa ih obično već izdaleka razlikujemo
od ostalih biljaka. Brojne vrste palma ekonomski su važne
biljke (npr. imaju jestive plodove - kokos ili datulja; od
nekih se proizvodi palmino ulje, vlakna i građa za
nastambe, namještaj itd.) i zbog toga se od davnina
uzgajaju. Poznato je da se datulja (Phoenix dactylifera)
uzgaja već duljeod 5500 godina! Palme su velika i
raznolika porodica biljaka kojoj pripada više od 2700
vrsta raspoređenih u dvjestotinjak rodova. Rasprostranjene
su na svim kontinentima, u tropskom i suptropskom
području, ali vrlo često pojedina vrsta na relativno
malom, izoliranom prostoru. Najviše vrsta raste u porječju
Amazone i na indonezijsko-malajskim otocima. U Europi
samoniklo rastu samo dvije vrste palma: jedna vrsta
datulje (Phoenix theophrasti) na Kreti i niska
žumara (Chamaerops humilis) u zapadnom Sredozemlju. |
|
|
|
Biljke mesnatice
ili sukulente |
|
|
Sukulente ili mesnatice su biljke koje imaju sposobnost
pohranjivanja zaliha vode u listovima i zadebljanim
dijelovima stabljike, pa mogu uspješno preživjeti duga
sušna razdoblja u pustinjama i ostalim suhim područjima u
kojima žive. U sukulente ne ubrajamo samo kaktuse nego i
mnogobrojne druge pripadnike pojedinih biljnih porodica
(poput mlječika, tustika, čupavica, agava, glavočika,
ljiljana, svilenica itd.). Zimu mesnatice provode u
hladnim staklenicima, jer ne podnose mraz i suviše niske
zimske temperature.
U svibnju, kad prođe opasnost od ranih jutarnjih mrazova,
iznesemo ih iz staklenika i smjestimo uz sjevernu ogradu
Vrta nasuprot stakleniku, gdje ostaju do rujna.
Kaktusi i neke veće mlječike zadržavaju vodu u svojim
debelim, zelenim stabljikama. Oni (uz neke iznimke) nemaju
listova. Domovina kaktusa je Američki kontinent i njegove
pustinje i polupustinje na jugoistoku SAD-a, Meksika i
Andi.
|
 |
|
Zbirka
sukulenata |
|
|
 |
Najviši kaktus u našoj zbirci je stupasti ili
peruanski kaktus (Cereus peruvianus), koji
vrlo brzo raste i ima razgranatu stabljiku.
Pogledajte ga ljeti kad svojim brojnim, velikim,
iznutra bijelim, a izvana ružičastim cvjetovima
uljepšava prostor na kojem su izložene i ostale
sukulente.
Za
razliku od kaktusa, sukulente koje zadržavaju vodu u
svojim zadebljalim listovima većinom pripadaju
afričkoj, a u manjem broju američkoj flori. Na
primjer, aloje potječu uglavnom iz Afrike i s otoka
Madagaskara. Imaju velike mesnate listove, obično
smještene u dnu stabljike. Mogu biti različite
veličine: neke su visoke samo 10 cm, a neke i do 10
metara. Cvjetovi su im atraktivna izgleda, žute ili
narančaste boje. U zbirci se mogu naći drvolika
aloja (Aloe arborescens), prava aloja (Aloe
vera ili A. barbadensis), šarena aloja (Aloe
variegata), afrička aloja (A. africana)
i ostale. |
|
Cereus
peruvianus |
|
|
|
|
Agave su također sukulentne biljke. Pripadaju
porodici agava i uglavnom rastu u Meksiku i južnim
područjima SAD-a te u nekim krajevima Južne Amerike.
Imaju velike i mesnate listove koji su na rubu i
vrhu bodljikavi. Većina agava prvi put cvjeta tek
nakon nekoliko desetaka godina. Stabljika koja nosi
cvat obično je vrlo visoka (često nekoliko metara) i
na vrhu nosi velike cvatove s brojnim svijetložutim
cvjetovima. Prije nekoliko godina u našem je
stakleniku procvala jedna agava stara sedamdesetak
godina, cvat joj je bio viši od 6 m te smo morali
ukloniti stakla i otvoriti dio krova (pogledajte
fotografiju u našem prospektu!). Američku agavu (Agave
americana) donijeli su prije nekoliko stoljeća
iz Južne Amerike španjolski i portugalski pomorci na
jug Europe, odakle se proširila i sada raste
samonikla uz obale Sredozemlja, a ima je i u našem
obalnom području. |
 |
|
Agave
americana 'Variegata'
|
|
Zanimljiv je pripadnik zbirke sukulenata tanjurasti
eonij (Aeonium tabuliforme), endemična svojta
koja potječe s Kanarskih otoka (otok Tenerife), gdje
raste po kamenitim obroncima i u pukotinama stijena.
Izgleda poput tanjura, može doseći promjer od 30 do
45 cm i vrlo je dekorativan. Biljka ugiba nakon
cvatnje. |
 |
 |
|
Aeonium tabuliforme |
Agave attenuata
|
|
Sukulentne mlječike izgledom nalikuju kaktusima, pa
se često s njima brkaju. Međutim, za razliku od
kaktusa, sve mlječike izlučuju mliječnobijeli sok
koji podražuje kožu. Kristov trn (Euphorbia
millii) vrsta je dugačkih grana gusto obraslih
dugim šiljastim trnjem. Cvjeta cijele godine,
cvjetovi su sitni i neugledni, ali imaju žarkocrvene
pricvjetne listove koji biljci daju prepoznatljiv
izgled, pa ćete je lako uočiti među ostalim
sukulentama. Kuglasta mlječika (Euphorbia obesa)
primjer je raznolikosti oblika toga roda, a ime joj
potpuno odgovara – to je prava mala zelena kugla. Tu
je i Tirucallijeva mlječika (Euphorbia tirucallii),
drvolika biljka karakteristične okrugle, bogato
razgranjene stabljike i grančica. Ona sadržava vrlo
otrovan mliječni sok.
|
|
|
 |
 |
 |
|
Euphorbia milii |
Euphorbia obesa |
Euphorbia tirucalli |
|
|
| |
|
Drvenaste biljke |
|
| |
|
Drvenaste
biljke koje ne podnose niske temperature (vrste iz
suptropskih, tropskih, umjerenih i mediteranskih
klimatskih područja) prezimljuju od studenog do travnja u
nekoliko hladnih staklenika. Tijekom ljetnih mjeseci
možete ih razgledati u arboretumu (uz sjevernu ogradu u
zapadnom dijelu Vrta, uz mediteransku kamenjaru, pored
izložbenog paviljona, na sistematskom polju te na parceli
br. 24).
|
Zbirka obuhvaća
različite porodice i rodove iz svih krajeva svijeta.
Neke vrste prezimljavaju u dubokim pokrivenim
klijalištima, npr. kamelije (Camelia sp.) i
lagerstremije (Lagerstroemia sp.).
Mnoge biljke cvatu zimi ili u rano proljeće poput
naše planike (Arbutus unedo) i drvolike
mlječike (Euphorbia dendroides) koja se kod
nas može naći u južnoj Dalmaciji. Tijekom veljače i
ožujka u cvatu su citrusi, npr. naranča (Citrus
aurantium) i neke vrste iz istočne Azije poput
grmolike vrste Loropetalum chinense.
Ljeti su u cvatu
različite vrste ljepljivaca ili pitospora (npr.
Pitosporum tobira), mračnjaci (Abutilon
sp.), bauhinije (Bauhinia sp.), kalistemoni (Callistemon
sp.) i bugenvilije (Bougainvillea sp.). |
 |
|
Camellia japonica 'Adolphe Audusson' |
|
| |
|
 |
 |
|
Arbutus unedo |
Euphorbia dendroides |
|
| |
|
Nekim
vrstama, npr. australsko plameno drvo (Brachychiton
acerifolius), potrebno je i do 15 godina do prve
cvatnje (koju nestrpljivo iščekujemo).
|
|
 |
 |
 |
|
Loropetalum chinense |
Bougainvillea spectabilis |
Pittosporum tobira |
|
|
|
Već prvih
godina nakon izgradnje staklenici Botaničkog vrta bili su
ispunjeni biljem i već je tada nedostajalo prostora za
povećanje zbirki egzotičnih vrsta. Tako je, nažalost, i
danas pa zbog toga staklenici nisu ni otvoreni za
razgledavanje (osim za studente). Nastojimo što više
biljaka iznositi na otvoreni prostor tako da ih možete
vidjeti bar u vrijeme ljetnih mjeseci. U tijeku je izrada
dokumentacije za temeljitu obnovu i preuređenje
staklenika, s namjerom da veći dio bude stalno otvoren za
posjetitelje, za što je potrebno ishoditi brojne dozvole.
Botanički vrt zaštićen je zakonom kao spomenik prirode i
kulture od 1971. godine te smo u njemu dužni očuvati
postojeće staklenike i zgrade u prvobitnom obliku.
|
..početak.. |
|
|
|
